Prva sveta Pričest - dojmovi učenika

   Moja Prva sveta pričest

 

Tako sam dugo čekao, maštao i pripremao se za veliko i svečano slavlje Prve svete pričesti. I napokon, sve se ostvarilo. Prvi puta sam primio Isusa u svoje srce. Prvo smo se dugo pripremali za ovo slavlje. Pripremali smo se uz zabavu, smijeh, šalu i radost.
U subotu, dan prije svete Pričesti u tri sata poslije podne išli smo u crkvu na svetu Ispovijed. Tamo smo pred svećenikom ispovjedili svoje grijehe, a Bog nam ih je preko njega oprostio. U nedjelju ujutro obukli smo čiste bijele haljine koje su bile znak čistoće naših duša. Svečano smo ušli u crkvu. Tamo je bilo mnoštvo ljudi i svi smo bili toliko uzbuđeni, a naši roditelji i kumovi su jedva čekali da vide kako mi recitiramo. Na svetoj misi smo pjevali prigodne pjesme i recitirali prekrasne recitacije. Konačno je došao čas kada smo po prvi puta primili Isusa u svoja srca. Kad sam ja primio Tijelo Kristovo, dušu mi je ispunila ljubav, mir i neopisiva radost. Osjećao sam se kao neki slobodni leptir koji leti po raju. Na kraju smo se pjesmom „Hvala mama, hvala tata…“zahvalili našim dragim roditeljima za svu ljubav i brigu koju su uložili da bi nas pripremili za ovaj sveti sakrament. Nakon svete mise svi smo dobili uspomene na Prvu svetu pričest, a iza toga smo se fotografirali.Svi smo bili veseli i jako sretni.
         Domagoj Obadić, 3.b

 

 

U subotu sam prvi puta bila na svetoj Ispovijedi. To je bio dan prije Prve svete pričesti. Imala sam malu tremu, ali kasnije sam shvatila da to i nije tako strašno. Na svetoj Ispovijedi sam dobila pokoru koju sam kasnije izmolila pred oltarom. Gledala sam Isusa koji je bio na oltaru. Osjećala sam njegovu prisutnost.Taj osjećaj za mene bio je neopisiv. Na svetoj Ispovijedi Isus mi je oprostio sve grijehe i očistio moju dušu. Nakon svete Ispovijedi, mi i naša vjeroučiteljica spalili smo sve svoje grijehe koje smo napisali na papiriće i oni su nestali.
Napokon je došao dugo očekivani dan, dan Prve svete pričesti. Na taj dan primila sam prvi puta u životu dragog Isusa u svoje srdašce.Bila sam neopisivo radosna i sretna. Isusa sam primila u maloj bijeloj hostiji. To mi je bio najljepši dan u životu. Htjela bih svima poručiti da često primaju Isusa u svetoj pričesti jer nas samo On vodi pravim putem do vječnosti.
         Ivona Jerešić, 3.a

 

 

U subotu, dan prije Prve pričesti, primili smo sakrament svete Ispovijedi.
Bilo je važno naučiti kako se ispovijeda i tada izreći svoje grijehe koje sam učinila od djetinjstva. Svećenik je tada rekao što za pokoru moram izmoliti, a ja sam izrekla molitvu kajanja i moji grijesi su bili oprošteni. Male papiriće na koje smo napisali svoje grijehe, nakon svete Ispovijedi smo svi zajedno sa vjeroučiteljicom išli van spaliti. Tako očišćeni od grijeha u nedjelju smo primili sakrament Prve svete pričesti. U čistoj bijeloj haljinici s vjenčićem na glavi došla sam u crkvu sa svojim roditeljima. Dan je bio prekrasan i svi mi prvopričesnici bili smo dobre volje, veseli, radosni ali i pripremljeni za susret s Isusom. Nakon zajedničkog ulaska u crkvu smjestili smo se u klupe i počela je svečana sveta misa . Na samom početku nas nekoliko prvopričesnika donijelo je na oltar darove: pšenično zrnje, brašno, vodu i hostije koji su označavali naše zajedništvo s Isusom. Uz recitacije, prigodne pjesme, te lijepo i svečano  slavlje koje je predvodio naš župnik, moje Prve svete pričesti uvijek ću se rado sjećati. Najljepše mi je bilo kada smo primili Isusa u Svetoj pričesti.
Na kraju smo zahvalili tatama i mamama uz lijepu pjesmu, zatim župniku, vjeroučiteljici, našim učiteljicama i ravnateljici, a najviše dragome Bogu što je blagoslovio sve nas i dao nam da svečano slavimo tako lijepu svetu nedjelju i svi zajedno smo mu rekli neka u nama Njegova ljubav i radost ostanu zauvijek.       
          Klara Keretić, 3.a

 

 U subotu sam prvi puta bila na svetoj Ispovijedi. To je bio dan prije Prve svete pričesti. Imala sam malu tremu prije svete Ispovijedi. No, kad sam se ispovjedila, shvatila sam da i to nije bilo tako strašno. Izmolila sam pokoru klečeći pred oltarom.
Gledala sam u Isusa koji je tamo bio i gledao u mene.
Osjećala sam Njegovu prisutnost. Nakon svete Ispovijedi svi vjeroučenici su izašli iz crkve i zajedno sa vjeroučiteljicom smo spalili papiriće na kojima su bili ispisani svi naši grijesi, a to je bio simbol oslobođenja naših duša od grijeha. Na Prvu svetu pričest imala sam lijepo uređenu frizuru. Na glavi sam imala bijeli vjenčić i bila obučena u bijelu haljinu.  Izgledala sam kao mala mladenka. U crkvu sam ušla sa sklopljenim rukama i sa velikom tremom. Bilo mi je jako lijepo pjevati i recitirati. Najljepše mi je bilo to što sam po prvi puta primila Isusa u svoje srce.Poslije mise slavili smo i uz to sam dobila mnogo poklona.            

          Lucija Ivec, 3.a

 

 

 U subotu, dan prije Prve svete pričesti smo se mi treći razredi ispovjedili. Bila sam jako sretna jer mi je duša bila čista.U nedjelju smo primili Isusa u svoje srce.
Meni je bilo sve lijepo; kad smo recitirali, pjevali i ono glavno kad smo primili Isusa u svoje srce. Mojim roditeljima je bilo najljepše kad sam recitirala i kad smo pjevali pjesmu „Hvala mama, hvala tata…“. Na kraju smo se zahvalili našem župniku Josipu Hadroviću, vjeroučiteljici, našim razrednicama i ravnateljici. Nakon toga dana smo ispunjeni srećom. Isusu sam obećala da ću se čuvati od grijeha i da ću redovito ići na svetu pričest.
          Elena Tuđan, 3.b

 

 

 Kada je došao predivan dan, najljepše mi je bilo kada sam prvi puta primila Isusa u svoje srce. Tada se moje srce ispunilo srećom, ljubavlju, veseljem i svim najljepšim na svijetu. Tada sam Isusu obećala da neću više griješiti i da ga nikada neću napustiti i ostati zauvijek s Njim.              

          Ela Moharić, 3.b

 Meni je bilo najdraže kad sam primila Isusa u svoje srce i kad smo pjevali pjesmu „Hvala mama, hvala tata…“.                                     

            Lea Skupnjak, 3.b

 

 

 Meni je sve bilo lijepo na Prvoj svetoj pričesti. Najljepše mi je bilo kad sam u svoje srce primio sveto Tijelo svoga Spasitelja. Mojoj se mami najviše svidjelo kad sam  ja recitirao. Na kraju svete mise svi smo se zahvalili velečasnom i  vjeroučiteljici, koji su nas pripremali za Prvu svetu pričest i dali nam prigodne i lijepe poklone koji će nam ostati kao trajna uspomena na taj sveti dan.                     

            Nikola Mlakar, 3.b

 

 Meni je bilo najljepše kada sam prvi puta primio Isusa  u svoje srce i kad smo pjevali i recitirali. Isusu sam obećao da ću se popraviti i da ću redovito ići na svetu misu.                     

            Denis Jerešić, 3.b

 

Kada je došao dan Svete pričesti, ja sam obukao bijelu haljinu i krenuo u crkvu.
Meni je bilo najljepše kada smo ulazili u crkvu, recitirali i primili Isusa u srce.
Roditeljima i starijima najljepše je bilo kada sam primio Isusa u srce i recitirao.
Ja sam Isusu obećao da neću više griješiti i da ću se popraviti u svojem životu.
Kad sam primio Isusa u srce, bio sam oduševljen i pun radosti i ljubavi prema njemu.
Poslije Prve svete pričesti sam postao novi čovjek i započeo novi život sa Isusom u srcu.

          Dominik Videc, 3.b

 

Meni je na mojoj Prvoj svetoj pričesti bilo najljepše kada smo se pričestili i kada smo svi zajedno recitirali i pjevali pjesmu „Hvala mama, hvala tata…“. U crkvi smo mnogo toga lijepoga doživjeli. Zahvalili smo se župniku, vjeroučiteljici, razrednicama i ravnateljici što su nam bili velika podrška kroz tri godine pripreme za ovaj sveti sakrament. Mojim roditeljima je sve bilo lijepo, a najljepše im je bilo kada sam ja recitirala. Ja sam Isusu obećala da ću se popraviti.                    

         Sara Novak, 3.b

 

 Meni je bilo jako lijepo na Prvoj svetoj pričesti. Najljepše mi je bilo kad sam primio Isusa u svoje srce i kada smo svi recitirali. Moji roditelji, bake i djedovi bili su jako sretni i ponosni na mene. Nakon svete mise smo se slikali i krenuli na proslavu. Bilo mi je jako lijepo. Igrali smo nogomet i još neke druge sportove. Slavlje je završilo, a Isus kojeg sam primio će uvijek ostati u meni.                                                            Vedran Tuđan,3.b

 

Konačno je svanulo jutro za koje sam se spremao tri godine. Bila je strka, ali smo ipak stigli u crkvu kako je bilo dogovoreno. Počela je misa, a mi smo svi recitirali i pjevali tako da su se skoro svi ljudi rasplakali. Po prvi put smo primili Tijelo Kristovo. Poslije slikanja krenuli smo u restoran Zvonimir. Tamo smo ručali i uz glazbu se zabavljali do kasno u noć. Bilo je lijepo i nezaboravno.
          Luka  Magić,3.b