Povijest župe

Prvi samostalni župnik

 

      Velečasni Josip Hadrović je rođen  8.siječnja 1963. u župi Visoko. Potječe iz stare hrvatske šljivarske i plemenitaške obitelji Hadrović. Nakon završene osmogodišnje škole u rodnom mjestu Visoko polazi u dječačko sjemenište na Šalati u Zagrebu. Tu je sazrelo njegovo zvanje i odluka da postanem svećenik. Nakon uspješno završenog šestogodišnjeg studija u Zagrebu i diplome na Teološkom fakultetu za svećenika je zaređen 25.6.1989.
Prvo i jedino kapelansko mjesto bilo mu je u Virju kod preč. Gustava Kuzmića. Tu je kroz punih pet godina uz iskusnog svećenika i rođaka stjecao iskustva u pastoralnom radu. U kolovozu1994. imenovan je upraviteljem Virju susjedne župe Miholjanec. To je teška i zahtjevna župa s malim brojem vjernika ali s velikim teritorijem (tri filijale). Uz pastoralni rad - rad s djecom i mladima, bavio se i materijalnom obnovom sakralnih objekata. Nakon četiri godine provedene u Miholjancu, 21. kolovoza 1998. godine dolazi u Trnovec.

 

 Primopredaja župe

 

         Primopredaja župe izvršena je 22. kolovoza 1998. godine u župnom uredu u Bartolovcu.
Primopredaji nisu bili prisutni odbornici iz Trnovca. Novu župu župnik prima od dotadašnjeg upravitelja vlč. Petra Goluba. Što se tiče razdiobe župske imovine, novoosnovana župa Majke Božje Snježne nije dobila ništa. Arbitraža o tome prepuštena je biskupu. Do dana današnjega to još nije riješeno. Sva imovina koju župa posjeduje je kapelica Majke Božje Snježne i inventar u njoj, te zemljište darovano od Općine za izgradnju nove crkve. Župa nema stana za župnika. Privremeni smještaj novi je župnik dobio u privatnoj kući zvonara Stjepana Mlakar tik uz kapelicu u Varaždinskoj ulici u Trnovcu.
       Prva nastupna sveta misa bila je u nedjelju, 23. kolovoza 1998. Na toj je svetoj misi na simboličan način dotadašnji župnik, vlč. Petar Golub predao upravu nad župom novom župniku vlč. Josipu Hadroviću. Na početku sv. mise u ime svih župljana novog je župnika pozdravio crkveni odbornik i sadašnji zvonar, gospodin Mijo Mišak. Evo njegovog govora u cijelosti:

 

„Na početku ovog svetog, nedjeljnog, misnog slavlja čast mi je pozdraviti sve prisutne sa „Hvaljen Isus i Marija“ i uputiti nekoliko prigodnih riječi.
 Osvanula je divna nedjelja, 23. kolovoza 1998. godine. Ovo je veliki i svečani dan jer je providnošću Božjom, razumijevanjem preuzvišenog gospodina Marka Culeja, biskupa Varaždinske biskupije kao i vjekovnim željama i potrebama mjesta Trnovec osnovana Župa „Gospe Snježne“ koja danas dobiva i svog prvog župnika gospodina Josipa Hadrovića kojeg srdačno pozdravljamo i želimo mu iskrenu dobrodošlicu sa „Dobro nam došli gospodine župniče“.
 Neizmjerno smo sretni što se je danas ostvario davni san i želja svih naših župljana da mjesto Trnovec postane župa sa svojom župnom crkvom, ali izražavamo i tugu zbog svih onih koji nisu doživjeli ostvarenje toga sna jer ih je Gospodin Isus pozvao k sebi.
 Poštovani gospodine župniče Josipe!
Naše mjesto Trnovec smjestilo se kraj baroknog grada Varaždina, dio je Varaždinske županije i pripada Varaždinskoj biskupiji. Sa sjevera ga oplakuje rijeka Drava, a sa južne strane najljepši i najčišći potok Zbel koji predstavlja granicu prema selu Zbelavi. Prema istoku vodi cesta kojom su svakodnevno, a ponajviše nedjeljom mještani i vjernici našeg mjesta odlazili u župnu crkvu svetog Bartola u Bartolovec čijoj smo župi pripadali.
 Tim se putem stoljećima išlo pješke, biciklom ili autom u Božji hram željni Božjeg blagoslova i riječi koje su nam davale nadu u vječni život.
 Naša i Gospodnja njiva, mjesto Trnovec iz dana u dan raste i razvija se, broj žitelja se povećava pa nam nedostaje župna crkva, te vas molim da nam budete predvoditelj njezine izgradnje.
 Gospodine župniče Josipe, uzet ću citat iz evanđelja: „Žetva je velika, a poslanika malo!“ Ovaj uvjerljiv zapis vjerno odražava Božje planove i htijenja ove naše nove župske zajednice.
 Neka vam dragi Gospodin Bog i Blažena Djevica Marija budu na pomoći u vršenju vaše svećeničke službe, budite naš duhovni vođa i pastir i vodite nas cestom Božje ljubavi i mira, cestom koja vodi sve do raja…
 Želimo da uz vašu svećeničku službu zaklasa klasje svećeničkih i redovničkih zvanja te da budete i naš prijatelj kojemu ćemo se moći uteći širom otvorena srca.
 Ovom prigodom primite dar naših župljana. Na današnji dan želimo se zahvaliti našem dosadašnjem župniku Petru Golubu koji nas je vodio i bio naš vjeroučitelj i dragi prijatelj. Zahvaljujemo se na njegovoj ljubavi i dobroti sa željom da ga dragi Bog obilato nagradi i dugovječno poživi.
 Uz znak zahvalnosti za vaš trud, ljubav i zalaganje primite poklon svojih župljana. Neka dragi Bog i Gospa Snježna budu uvijek s nama, čuvaju nas od svakog zla i neka svim župljanima nove i najmlađe župe učvrste vjeru.
 Gospodine župniče, u ime Božje započnite misno slavlje!“

 

 Ubrzo je pronađeno bolje rješenje. U Varaždinskoj 94, iznajmljen je dio starije kuće vlasnika Stjepana Mišak. Taj dio s ulične strane ubrzo je uređen i župnik se već 26. rujna 1998. godine preselio u novi stan. Stan se sastoji od dvije sobe. Prva ulazna soba je bila kancelarija, a druga je višenamjenska (mala kuhinja, WC - tuš, spavaća i dnevni boravak!). Sve je bilo skromno  ali lijepo uređeno. S tim privremenim stanom je župnik bio jako zadovoljan iako nije bilo  nikakvog komfora, a najveći je nedostatak bio što se nije moglo primiti svećenike na ručak u vrijeme proštenja i klečanja.

 

      Odmah po preuzimanju uprave nad novom župom, župnik saziva postojeći Crkveni odbor i Odbor za izgradnju. Trebalo je odlučiti o početku izgradnje crkve s pastoralnim centrom. Postojala je mala dvojba što prije graditi: crkvu ili pastoralni centar. Mišljenje župnika kao i većine odbornika je bilo da najprije treba graditi pastoralni centar a onda crkvu kako bi što prije dobili privremeni prostor za obavljanje liturgijskih čina a zatim i stalni župni stan.
         Odmah se krenulo s raspisivanjem natječaja za izvođača radova. Pristigle su samo dvije ponude: od poduzeća Mipkro - Ivanec i od Zagorja graditeljstvo - Varaždin. Ponuda od Zagorja je bila povoljnija tako da je 16.11.1998. s njima potpisali ugovor za izvođenje prve faze radova pastoralnog centra vrijedan oko 4.000.000,00 kn. (oko 550.000,00 Eura). Inače čitav projekt s crkvom i okolišem vrijedi oko 12.000.000,00kn ili 1.650.000,00Eura. Također je dogovoreno da sve poslove koje možemo napraviti sami to i učinimo. Kasnije će se pokazati da će nam to donijeti velike uštede.

      Tokom jeseni 1998. godine napravljeni su pripremni radovi. Iskopan je humus s predviđene površine objekta i nasuta je prilazna cesta od šljunka. Sve je bilo spremno za početak radova. Prije početka radova blagoslovljeno je gradilište i položen kamen temeljac 5. prosinca 1998.  U 15.00 toga dana po velikoj hladnoći gradilište je blagoslovio i kamen temeljac je postavio prvi varaždinski biskup mons. Marko Culej. U temelje novog pastoralnog centra, a time i nove crkve ugrađen je dio kamena zagrebačke Prvostolnice koji je blagoslovio sam sveti Otac Papa Ivan Pavao II kod pastoralnog pohoda našoj Domovini u Mariji Bistrici 4. rujna 1998. U temelje je položena i povelju na kojoj je napisano:

 

BISKUPIJA VARAŽDINSKA
RIMOKATOLIČKA ŽUPA
MAJKE BOŽJE SNJEŽNE
TRNOVEC

 

      Slavlje je završili sa svečano sv. Misom u športskoj dvorani Osnovne škole u Trnovcu uz sudjelovanje mnoštva vjernika i gostiju. Nakon toga je bila svečana večera u Društvenom Domu za 70-ak uzvanika.
       Budući da vremenske prilike nisu dopuštale nastavak radova sve je odgođeno za proljeće iduće godine.
      Kod primopredaje nove župe, župnik je primio crkvenu blagajnu u kojoj je bili 30.000,00 kn. S tim novcem se krenulo u izgradnju nove crkve. Odmah se započelo s prikupljanjem novčanih sredstava. Dogovoreno je da će crkveni odbornici svaka dva mjeseca obilaziti po kućama i tako prikupljati novčana sredstva. Nije određena nikakva fiksna obaveza po obitelji nego je sve prepušteno dobroj volji svakog pojedinca. U prvom velikom skupljanju po selu prikupljeno je 150.000,00 kn. To je bio ohrabrujući početak.

 

      Preuzimanjem župe dosadašnju praksu da je u nedjelju bila samo jedna sv. Misa novi je župnik promijenio i imao je tri sv. mise. Na taj je način puno veći broj ljudi mogao sudjelovati kod sv. Mise u i onako premaloj kapelici. Prva sv. Misa u 7.30 je ujedno i župna misa za sve žive i mrtve župe. Druga je u 9.30 a treća u 11.00 koja je ujedno i dječja misa. Vrlo brzo je osnivan dječji zbor koji pjeva na toj trećoj misi. U radu s djecom župniku pomaže vjeroučiteljica Ljiljana Mišak. Vjeronauk se održava u školi i to vjeroučiteljica ima niže razrede a župnik više razrede Osnovne škole. Za sakramente sv. Pričesti i Potvrde djeca se spremaju i u župi. Redovito se održava i pobožnost prvih petaka. Svakodnevno je sveta Misa ujutro u 7.30 na koju dolazi od 30 - 40 vjernika.
       Za Božić 1998.godine svete Mise su održana u športskoj dvorani Osnovne škole na kojima je sudjelovalo mnoštvo vjernika. Tada se vidjelo koliko ovom mjestu treba nova velika crkva.

 

      Ova je godina obilježena izgradnjom pastoralnog centra. Dugogodišnji san žitelja ovog naselja se počeo ostvarivati. Čim su to vremenske prilike dopustile početkom mjeseca ožujka započeli smo s radovima. Budući da je bilo dosta kišovito proljeće zemljani radovi su se odvijali otežano. Iskopane jame za temelje su se brzo punile vodom i urušavale. Unatoč toga radovi su brzo napredovali.

 

 

      U početku je teško bilo zamisliti da će iz onog silnog blata i vode niknuti velebno zdanje kakovo je danas. Kako bi smanjili troškove gradnje sve radove koje smo mogli napraviti sami preuzeli smo na sebe. Tako smo sami napravili vodovodni šaht, radnom akcijom ispunili smo šupljine između temeljnih traka kamenom i prirodnim šljunkom....Najteže je bilo izaći iz zemlje. Kad je to bilo gotovo i kad je bila betonirana temeljna ploča u mjesecu lipnju mogli smo odahnuti. Radovi su nesmetano krenuli naprijed.
       Zidanje samog objekta je bilo dosta brzo. Što se tiče plaćanja, na početku svakog mjeseca dobili smo obračun – situaciju – za prethodni mjesec. U početku smo uspijevali namiriti svaku situaciju. No kasnije je to išlo sve teže jer smo dio prikupljenih sredstava upotrebljavali za radove koje smo sami izvodili.
      Preko ljeta objekt je bio konstruktivno gotovo dovršen. U mjesecu rujnu napravljeno je krovište zgrade. Te radove izvodili smo u vlastitoj režiji. Bakreni lim su postavljali domaći majstori.

 

      U 10 mjesecu je bila postavljena PVC stolarija. Počeli smo i s unutarnjim žbukanjem zidova. Sve su to radili domaći majstori na dobrovoljnoj bazi. Time smo uštedjeli velika sredstva. Ubrzo je bila postavljena i podna glazura po čitavom prizemlju također s domaćim majstorima. Žurili smo s radovima jer smo za Božić htjeli imati sv. misu u novoj dvorani. To nam je i uspjelo.
       Koncem 11 mjeseca je bila postavljena i aluminijska stolarija. Okrečili smo i zidove prizemlja makar se žbuka još nije do kraja posušila. Početkom 12 mjeseca zgrada je priključena na električnu mrežu. Postavljena je i javna rasvjeta oko objekta.
      Sve se ubrzano pripremalo za veliki događaj – blagoslov pastoralnog centra. Naš stolar Josip Jerešić je napravio oltar: podij, stol , ambon, svetohranište i veliki drveni križ za zid. Dali smo napraviti 30 drvenih klupa. Postavili smo ozvučenje po čitavoj dvorani i u hodniku.. U sakristiji je napravljen ormar za misno ruho i stol. U javnom sanitarnom čvoru su postavljene pločice i sanitarije. Uglavnom zgrada je bila spremna za upotrebu!

 

Blagoslov pastoralnog centra

      19. prosinca1999. godine bio je veliki dan za našu mladu župu. Toga dana, na 4. nedjelju Došašća preuzvišeni g. biskup Marko Culej u 15 sati poslije podne imao je u našem novom pastoralnom centru svečanu sv. misu na kojoj je blagoslovio pastoralni centar. Okupilo se mnoštvo vjernika. Budući da u zgradi još nije bilo postavljeno grijanje sami su ljudi zagrijali prostor svojim dahom tako da je po zidovima tekla voda. No to nikome nije smetalo. Svi smo bili sretni i ushićeni! Ostvarili smo gotovo nemoguće. U nepunu godinu dana ostvario se naš san: imali smo pastoralni centar – imali smo mjesto gdje možemo obavljati sve bogoslužne čine. Župni stan još nije bio dovršen te godine. No znao sam da će i to biti brzo gotovo. Tako je ta značajna godina – 1999. došla svome kraju. U novoj dvorani najsvečanije smo proslavili Božić – blagdan rođenja našega Spasitelja.
      Što se tiče financija do kraja godine smo isplatili oko 1.500.000,00 kuna. Imali smo još dug prema glavnom izvođaču radova «Zagorje graditeljstvu» oko 500.000,00 kn.

      Duhovni život župe odvijao se redovito. Sveta misa se održavala u premaloj kapelici. Za Uskrs smo imali sv. misu u sportskoj dvorani OŠ. Mogu sa zadovoljstvom primijetiti da veliki broj vjernika dolazi nedjeljom i blagdanima na sv. misu. Isto tako je lijepo posjećena svakodnevna sv. misa. Svakoga dana bude na misi od 30 do 50 vjernika. Gotovo sat vremena prije sv. mise započinje molitva krunice i ostalih molitava koje predvode pobožne vjernice!
Redovito se održavaju svibanjske i listopadske pobožnosti. Svaki prvi petak u mjesecu ima preko 50 ispovijedi.
      Imali smo 52 prvopričesnika i 62 krizmanika. Sv. potvrdu je podijelio msgr. Ivan Godina na prostoru ispred kapelice u Varaždinskoj ulici. U pripremanju prvopričesnika i krizmanika pomaže mi vrijedna vjeroučiteljica Ljiljana Mišak.
Hvala dragome Bogu, ova je 1999. godina, koja je bila vrlo uspješna i značajna za našu župu, došla svome kraju! Mogu samo reći: Bogu hvala za sve!

2000.  godina

 

      Ova je godina bila malo mirnija u životu naše župe! Pred nama nisu bili tako teški zadaci kao prošle godine! Imali smo pastoralni centar u kojem se održavala sv. misa i ostali bogoslužni čini. Trebali smo vratiti dug od 500.000,00 kn izvođaču radova Zagorju d.d., zatim urediti prizemlje pastoralnog centra za stanovanje župnika, uvesti grijanje i napraviti vanjsku fasadu!
      Svi ti zadani ciljevi u ovoj su godini i ostvareni. Zagorju smo isplatili sav dug. Općina je podmirila troškove centralnog grijanja i uređenja kotlovnice.U proljeće smo s domaćim majstorima zidarima napravili podne glazure u prizemlju pastoralnog centra, sami smo okrečili zidove, postavili smo drvenu stolariju, uredili sanitarni čvor. Time su se stvorili uvjeti za preseljenje župnika u pastoralni centar. 
      Nakon skoro dvije godine podstanarstva u Varaždinskoj ulici u kolovozu mjesecu ove godine župnik se preselio u novi privremeni stan u pastoralnom centru – velim privremeni jer je pravi stan za župnika predviđen na katu zgrade a u prizemlju bi trebale biti servisne prostorije. Preseljenje na kat će pričekati bolja vremena. 
      Uz to ujesen je stavljena i vanjska fasada tako da je u zgradi ljepše i ugodnije.
Na kraju godine smo mogli ponosno zaključiti da su svi radovi isplaćeni, da nemamo nikakvih dugova. Do sada je u pastoralni centar utrošeno 2.677.951 kn.  Najveći donatori uz same župljane bili su opet naša Općina i Biskupija!

 

      Duhovni život župe sve više napreduje. Uz već spomenute pobožnosti i liturgijska slavlje, u pastoralnom centru se okupljaju djeca i mladi! Imamo tridesetak ministranata. Uz veliki zbor djeluje i zbor mladih koji vodi vjeroučiteljica. 
      Po prvi puta smo u novom pastoralnom centru imali Prvu sv. Pričest i Krizmu. Imali smo 48 prvopričesnika i 49 krizmanika. Sv. Potvrdu je podijelio naš biskup msgr. Marko Culej. Bila je to velika radost i sreća za našu župu! Hvala svim mojim župljanima na velikoj žrtvi koju svi podnosimo dajući svoje priloge za izgradnju ovog centra, hvala i crkvenim odbornicima koji su doista moja desna ruka u svim akcijama i pothvatima! Uz takovu suradnju konačni uspjeh ne može izostati!

 2001. godina.

       U dogovoru s Crkvenim odborom ove smo godine odlučili krenuti s izgradnjom same crkve. Odlučeno je da će se crkva graditi u tri faze: 1. izrada temelja crkve; 2. izgradnja konstrukcije crkve; 3. završno uređenje crkve. Ove su godine napravljeni temelji crkve. Kod tih su radova veliki problem bile podzemne vode. Kod iskopa temelja baze tornja pojavila se velika voda koju ni pet vatrogasnih crpki nije moglo izbaciti. Radi toga je ta rupa bila zatrpana i na njezinom mjestu je izbetoniran okvir koji se kasnije polako, kopanjem po sredini spuštao na svoje mjesto. Kad je to bilo napravljeno pod vodom je zabetonirano dno, i tek se tada mogla izbaciti sva voda i napraviti armatura temelja. Naravno da je to poskupjelo radove, ali drugačije se nije moglo. Cijena temelja crkve je na kraju iznosila 520.00,00 kn. 
       Kad su napravljeni temelji, u koje je utrošeno jako puno betona i željeza, gotovo se ništa nije vidjelo, osim željeznih šipki koje su stršale u zrak. A temelji su vrlo bitni i njih je trebalo napraviti.

Otvorenje župne javne knjižnice

       Već sam napomenuo da je s našom Općinom potpisan ugovor prema kojem će ona u uređenje pastoralnog centra uložiti određena sredstva a zauzvrat ćemo mi kao župa ustupiti jedan dio prostora koji će se koristiti za knjižnicu i čitaonicu. Ta knjižnica će biti pod direktnom upravom Župe a djelatnika i režije će financirati Općina. Tako je općina prošle i ove godine uložila u uređenje p. centra 281.00 kn. (Kompletno centralno grijanje s kotlovnicom, te namještaj u dvorani za sastanke i knjižnici).
       Da bi se otvorila knjižnica nije bio dovoljan samo prostor – prije svega trebalo je nabaviti knjige. Najvećim dijelom knjige su donirali sami župljani(zamolio sam ih da daruju knjige koje im u kući stoje i skupljaju prašinu). Na taj je način prikupljeno jako puno knjiga. Veliki dio novih knjiga(lektire) kupila je sama Općina. U akciju doniranja knjiga uključila se i gradska knjižnica Metel Ožegović iz Varaždina. Sve te knjige( oko 3000 primjeraka) trebalo je stručno urudžbirati i posložiti po policama. U tome smo stručnu pomoć dobili iz spomenute gradske knjižnice. U urudžbiranju su mi najviše pomagali vjeroučitelji Ljiljana Mišak i Tihomir Kosec, te budući knjižničar Robert Mišak. Knjižnica je svečano otvorena i blagoslovljena 23.04.2001. Blagoslov je obavio preč. Gustav Kuzmić, kanonik varaždinski. Uz knjižnicu djeluje i čitaonica u koju dolazi dnevni tisak, kao i svi crkveni listovi.

 

Prva sveta Pričest bila je 10.6.2001. s relativno malim brojem prvopričesnika – samo 28! Svetu Potvrdu je 61 firmaniku podijelio naš biskup Marko Culej 23.06.2001.

 

      Ove smo godine odlučili uzeti mali predah u gradnji kako bi se pripremili za glavnu i najtežu, drugu fazu izgradnje konstrukcije crkve. To ne znači da se ove godine nije baš ništa radilo – u atriju su postavljeni tlakavci tako da je dobiven lijepi prostor na kojem stoje vjernici dok je lijepo vrijeme i prate svetu misu koja je dvorani pastoralnog centra.
       Također je uređen i travnjak iza pastoralnog centra – posijana je trava koju smo čitavo ljeto zalijevali kako bi se dobio što ljepši travnjak.
       Ove je godine Prvoj svetoj Pričesti koja je bila 12.05. pristupilo 46 prvopričesnika. Sveta Potvrda je bila 26. 05., a podijelio ju je preč Gustav Kuzmić  - bilo je 54 krizmanika. Ove smo godine utrošili oko 100.00,00 kn tako da je stvorena određena zaliha za radove koji će započeti iduće godine. Do sada je za izgradnju pastoralnog centra i crkve utrošeno točno 3.349.717,00 kn.

 

 

Početak izgradnje glavne konstrukcije crkve

      Za ovaj smo se pothvat vrlo dugo pripremali. U mjesecu travnju postavljen je veliki kran-dizalica. I konačno, početkom svibnja započelo je betoniranje zidova crkve. Radovi su tekli dosta brzo. Svaki smo dan gledali kako naša buduća crkva raste i poprima svoj pravi oblik (pogledajte galeriju slika – gradnja crkve). To ljeto je bilo strašno vruće. No i po toj vrućini radilo se bez prestanka. U rujnu mjesecu zidovi crkve su dosegli svoju punu visinu. Sad se i toranj počeo polako dizati u visine. U prosincu je dopremljena i postvljena čelična krovna konstrukcija. Crkva je dobila svoj krov. Snijeg je prekinuo daljnje radove. S nestrpljenjem smo čekali iduću godinu i nastavak radova.

 

      Prva sveta Pričest bila je25.5. i imali smo 33 prvopričesnika. Sveta Potvrda je bila 31.5. i bilo je 45 firmanika, a potvrdu je podijelio msgr. Antun Perčić, kancelar biskupije.

 

 

Nastavak radova na izgradnji crkve

      Budući da je zima bila dosta blaga, već u siječnju su nastavljeni radovi na krovu crkve. Postavljene su drvene grede koje su nosile drvenu oplatu. Kod toga je bilo malo problema jer predviđena drvena oplata nije bila dovoljno čvrsta pa smo išli s dodatnim slojem dasaka kako bi krov bio siguran i čvrst. Veliki problem je bio i s postavljanjem bakrenog lima. Proljeće je bilo dosta kišovito pa su radovi dosta kasnili. Bilo je i problema s limarima – kooperantima glavnog izvođaća radova.

 

      No, sve u svemu 7. srpnja je bio postavljen križ na toranj crkve i to je značilo da je naša crkva, što se konstrukcije tiče pri samom kraju. Usporedno s izradom konstrukcije crkve izvođeni su i mnogi obrtnički radovi. Napravljena je kompletna elektroinstalacija, hidrantski vod i odvodnja oborinskih voda, te je postavljena aluminijska i drvena stolarija. 
      U srpnju mjesecu smo započeli i s uređenjem unutrašnjosti crkve. Okrećeni su zidovi i postavljena je privremena rasvjeta. 1. kolovoza počeli smo s čišćenjem i uređivanjem crkve za najveći događaj te godine – a to je blagoslov nove crkve i prva sveta misa u njoj.

Blagoslov i prva sveta misa u crkvi

       To se dogodilo na sam dan glavne zaštitnice naše župe – Majke Božje Snježne. 4. kolovoza! Dan uoči povijesnog događaja crkva je bila spremna. Čitavog dana vjernici su dolazili i divili se tom novom prostoru o kojem su sanjale generacije trnovčanaca. 
       Sveta misa je bila predviđena za 18.00 sati je jer biskup Marko za „poldanicu“ bio zauzet. Uz sudjelovanje okolnih svećenika i mnoštva naroda iz Trnovca i okolice započelo je svečano misno slavlje u kojem je biskup Marko Culej blagoslovio novu crkvu. Na licima svih prisutnih mogla se vidjeti velika radost ali i ponos da su doživjeli i taj dan da mogu slaviti Boga u novoj crkvi. Naravno da sam od svih prisutnih vjerojatno bio najuzbuđeniji ja, jer je i moj veliki trud i zalaganje rezultirao konačnim uspjehom!

 

      Što se tiče financija, u izgradnju ove faze crkve utrošeno je oko 3,5 milijuna kuna. Veliki dio smo uspjeli isplatiti, ali nam je ostao dug prema glavnom izvođaču radova od 800.000,00 kn. No, ovo nije bio kraj s radovima ove godine. U mjesecu studenom smo započeli s radovima oko podnog grijanja crkve. Sve je to bilo gotovo do početka 12. mjeseca, tako da smo podno grijanje u crkvi pustili u pogon 7. prosinca, dan uoči blagdana Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije. Ubrzo smo svi osjetili blagodat toga grijanja – u crkvi je stalno bilo ugodno toplo. No, zbog nedostatka stropne i zidne izolacije na grijanje smo te zime jako puno potrošili!

 

Nastavak radova na uređenju crkve

      Kao glavni zadatak trebalo je napraviti krovnu izolaciju. Tom smo poslu prionuli već u ožujku ove godine. To je vrlo brzo napravljeno tako da se odmah osjetila razlika u grijanju crkve. 27. travnja smo konačno do kraja isplatili glavnog izvođača radova na crkvi – „Zagorje Graditeljstvo“. Jedan dio sredstava smo prikupili sami, a ostatak je bila donacija naše Biskupije i Općine.
       U ljeto ove godine smo započeli s radovima na vanjskoj fasadi crkve. Postavljene su ploče od stiropora debljine 10 cm a kao završni sloj je postavljena silikatna žbuka.
 Za Božić smo nabavili nove velike jaslice koje je izradio poznati graditelj jaslica, rodom iz Trnovca, gospodin Ćiro Višnjić. Uz dva velika bora i nove jaslice te ugodno toplu crkvu, svečano smo proslavili Božić.
      Kao mala zanimljivost: naša je crkva postala prepoznatljiva u ovome kraju pa i šire. Na nju nismo ponosni samo mi, nego i naš Biskup Marko. Tako on koristi svaku priliku da nas obiđe, bilo sam, bilo sa svojim gostima. Nakon proslave Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu naša je župa imala čast da ju uz našeg biskupa posjete još i dva nadbiskupa – nadbiskup zadarski msgr. Ivan Prenđa i nadbiskup u mirovini msgr. Marijan Oblak. Bila je to velika čast za našu mladu župu.

 

      Ovu ćemo godinu zapamtiti po tome jer nas je napustio naš dragi biskup Marko. Shrvan teškom bolešću, preminuo je 19. kolovoza ove godine. On je bio jako povezan s ovom našom mladom župom. Budnim je okom pratio sve što se kod nas radi. Uostalom, on je blagoslovio temelje našeg pastoralnog centra i crkve. Također je blagoslovio i dvoranu u kojoj smo narednih pet godina imali sv. misu. Blagoslovio je i samu crkvu dvije godine prije svoje smrti – 5. kolovoza 2004. Uvjeren sam da nas on i odozgor prati svojim molitvama i raduje se svakom našem uspjehu! Neka mu je velika hvala za njegovo široko i prijateljsko srce! Pokoj mu vječni!
       U sjeni ovog događaja i ove smo godine marljivo radili. U proljeće je uređen kat pastoralnog centra koji je predviđen kao župni stan tako da se župnik u nj preselio 26. svibnja – dan uoči podjele sv. Potvrde u našoj župi.
       Ove je godina također uređena i dvorana pastoralnog centra. Uređenje je u potpunosti financirala naša Općina.. Dvorana je, uz suglasnost naše Biskupije, Župnog odbora i naše Općine dana na korištenje našem KUD-u MAK tako da taj prostor ne stoji prazan nego da se koristi i za potrebe župe ali i za potrebe KUD-a.
       U ljeto ove godine su podignuti i zidovi koji omeđuju trg ispred crkve. 13. listopada su započeli radovi na uređenju unutrašnjosti crkve. Projekt uređenja unutrašnjosti je izradio glavni projektant, gospodin Zdravko Krizmanić. Pred Božić su radovi bili dovršeni i crkva je zasjali u novom sjaju. Postavljen je spušteni strop, zidovi su obloženi kanaufom, a ugrađena je i nova rasvjeta.

Budući da smo pred sam Božić nabavili i nove elektronske orgulje s 48 registara, ovogodišnja nam je proslava Isusova rođenja bila posebno svečana i raspjevana.

 2007. godina

 

 Pučke misije u župi

      Do sada je u ovoj kronici uglavnom bila riječ o radovima na materijalnom planu župe. To ne znači da je duhovni život bio zapostavljen. Paralelno s materijalnim, župa je i duhovno rasla. Već smo dulje vrijeme razmišljali o velikoj duhovnoj obnovi – misijama u župi, ali zbog nedostatka prostora za smještaj misionara to nije bilo moguće.
       No, uređenjem župnog stana dobili smo i dvije gostinjske sobe tako da smo sada bili u mogućnosti primiti dvojicu misionara. Već godinu dana prije je dogovoreno s pučkim misionarima – isusovcima da će misije u našoj župi biti od 11. do 17. ožujka 2007. godine.
       Za ove smo se misije počeli intenzivno pripremati već od prve nedjelje došašća prethodne godine. Od tada pa sve do početka svetih misija smo svake nedjelje molili za uspjeh i što veću duhovnu korist ove velike duhovne obnove za župu.
      Pučki misionari su bili pater Zvonko Vlah i pater Ivan Vinkov. Misije su bile jako dobro posjećene i duhovni plodovi će se sigurno vidjeti. 
       Odmah nakon završetka pučkih misija pristupili smo uređenju oltarnog prostora. Izradu oltarne kompozicije povjerili smo slikaru Stjepanu Đukiću Pišti. U gotovo četiri mjeseca rada iznjedrila je prekrasna kompozicija u centru koje je Blažena Djevica Marija s djetetom Isusom. Slika se izvrsno uklopila u postojeći ambijent i dala mu je dušu. Uređen je cjelokupni oltarni prostor s centralnim kamenim žrtvenikom i ambonom.

 

      Oltarna slika bila je blagoslovljena na sam dan našeg glavnog proštenja Gospe Snježne. Prije toga trodnevnu je pripravu imao naš pučki misionar pater Ivan Vinkov. Svečano misno slavlje s blagoslovom slike predvodio je naš novi varaždinski biskup msgr. Josip Mrzljak. (31.3.2007. preuzeo upravu Varaždinskom biskupijom).
       Tijekom čitavog ljeta odvijali su se opsežni radovi na uređenju okoliša crkve. Postavljeni su rubnici na svim prometnicama i zelenim površinama. Cijevima je zatvoren kanal koji je prolazio sjevernom stranom crkvene parcele. Na tom smo mjestu dobili prostor za parkiranje. Ispred crkve i pastoralnog centra zasađeno je ukrasno bilje.

 Žive jaslice

       Ove smo godine imali iznimno svečanu proslavu Božića. Naime, naš KUD Mak zajedno s udrugom žena „Trnovečko srce“ i zajednicom mladih naše župe, a na inicijativu animatora mladih Matije Skupnjaka, uprizorili su žive jaslice. Za tu je prigodu ispred naše crkve napravljen pravi Betlehem – bila je tu prava ulazna tvrđava u grad, više raznih kućica te impozantna štalica u kojoj su bile i prave životinje. Uprizorenje živih jaslica naišlo je na veliko zanimanje mještana tako da su sve „predstave“ bile izvanredno posjećene – prije polnočke, na sam Božić i na blagdan Bogojavljenja. Božićna je predstava bila nezaboravna. To je predvečerje padao lagani snijeg tako da je prizor bio kao iz bajke. Mnoštvo ljudi je bilo oduševljeno prizorom i atmosferom!

 2008. godina

 

      U dugoročnom planu ova je godina bila određena kao godina dovršetka radova. Tako je i bilo. Već u siječnju smo započeli s radovima polaganja kamena na pod crkve. Prema uputama našeg projektanta izabran je lijepi granit „Viscont white“. Opločena je čitava crkva, zimska kapela, stubište kora te sam kor. Na koru su napravljene tribine tako da će on ubuduće biti bolje iskorišten – dobiveno je oko 150 sjedećih mjesta.

 

 Susret hrvatske katoličke mladeži

      26. i 27. travnja je bio veliki događaj u našoj Biskupiji ali i u našoj župi – Susret hrvatske katoličke mladeži. Na tom velebnom skupu u Varaždinu sudjelovalo je oko 22.000 mladih vjernika iz domovine i inozemstva. Svi su oni bili smješteni po župama naše Biskupije. Naša je župa ugostila oko 500 mladih iz Rijeke, otoka Brača, Virovitice, Rovinja, Zagreba i Viteza.
       Za sve naše goste bio je osiguran smještaj po obiteljima. U nedjelju 27. travnja u našoj je crkvi za njih bio priređen program na kojem su se svi oni predstavili, a nakon toga je bila svečana sv. misa koju je predvodio zadarski nadbiskup msgr. Ivan Prenđa. Ta je misa bila prenošena putaam Hrvatskog katoličkog radija i Radio postaje Mir iz Međugorja. Za sve je goste bio priređen i ručak u prostorima našeg pastoralnog centra.
       17. kolovoza smo po drugi puta imali prijenos sv. mise iz naše župe – ovaj puta preko Hrvatskog radija. Uoči blagdana Gospe Snježne – zaštitnice naše župe imali smo trodnevnicu koju je predvodio pater Stjepan Fridl koji je ujedno bio i glavni predvoditelj misnog slavlja na sam dan našeg glavnog proštenja.
 
Posveta naše nove crkve

 Povijesni događaj za našu župu dogodio se 19. listopada 2008. godine. Naime taj je dan naš varaždinski biskup, msgr. Josip Mrzljak posvetio našu crkvu. Za taj smo se događaj dugo pripremali i željno smo ga čekali. Crkva se posvećuje kad su dovršeni svi radovi. Budući da smo pred samu posvetu dovršili s izradom klupa sve je bilo spremo za taj najsvečaniji čin. Iz Zagreba su stigle moći blaženog Alojzija Stepinca, našeg hrvatskog mučenika koje smo dan prije posvete svečano unijeli u crkvu i predstavili mnoštvu vjernika koje se okupilo na večernju svetu misu. S moćima je stiglo i popratno pismo koje dokazuje njihovu autentičnost. U moćniku koji je bio zapečaćen nalazi se dio kosti našeg blaženika.

 

 

 

      Sam obred posvete crkve je veličanstven i pun simbolike. Na početku slavlja pozdravio sam Biskupa ovim riječima: 
       “Preuzvišeni gospodine biskupe, draga braćo svećenici i bogoslovi, dragi gosti i uzvanici, sestre i braćo – na početku ovog velebnog slavlja sve vas od srca pozdravljam i dobro nam došli!
 Posveta crkve vrhunac je i kruna u izgradnji nove crkve. To je posebna radost za sve župljane koji su gradili ovu crkvu, koji su otkidali od svojih usta kako bi davali svoj doprinos i kako bi ova građevina mogla dobiti svoj današnji izgled.
 Svi vi, dragi moji župljani, dobro se sjećate onih riječi koje nam je uputio naš prvi varaždinski biskup, pokojni Marko Culej kod blagoslova temeljnog kamena: On je tada rekao: „Nemojte dozvoliti da na ovom mjestu više ikada raste drač i korov!“ I nije više rastao. Na tom je mjestu niknula ova, svima nama najdraža crkva Majke Božje Snježne.
 I ona je sada spremna za najveći čin – spremna je da bude posvećena. Prije same posvete želja mi je da nam i nekoliko riječi o samoj građevini progovori njezin idejni tvorac i začetnik, arhitekt, gospodin Zdravko Krizmanić, a onda ćemo vam, oče biskupe predati ovu našu crkvu kako bi po vašim rukama bila posvećena!“ 
       Tada je o samoj ideji i njezinoj provedbi govorio glavni arhitekt, gospodin Krizmanić. Nakon toga sam Biskupu predao građevni dnevnik kao simbolički čin da je ova građevina crkve dovršena. I tada je započeo obred posvete crkve koji je na sve prisutne vjernike ostavio nezaboravan dojam. (Vidi galeriju slika). Konačno se ispunio san brojnih župljana koji su željeli imati svoju crkvu. Sada imaju crkvu na koju mogu biti ponosni. Kao spomen na čin posvete crkve napisana je i povelja potpisana od biskupa posvetitelja i župnika. Ta povelja glasi:

 

NA SLAVU BOŽJU
u nedjelju 19. listopada 2008.
od Rođenja Gospodina našega Isusa Krista,
MONS. JOSIP MRZLJAK,
varaždinski biskup,

       Nakon svečanosti posvete za sve je goste bio priređen ručak u dvorani pastoralnog centra. Tada su svima koji su na poseban način bili zaslužni za gradnju crkve podijeljene prigodne zahvalnice. Slične zahvalnice podijeljene su i svim obiteljima prigodom blagoslova kuća jer su svi župljani zaslužni za izgradnju i dovršenje naše crkve. Bez pomoći svih župljana ove crkve ne bi bilo! I ovim putem svima od srca hvala!

 

      Već kod posvete crkve biskup je najavio da će u prosincu biti još jedan veliki događaj u našoj župi. I doista, 14. prosinca imali smo ređenje trojice kandidata za đakone. Uz našeg Tihomira Koseca, za đakone su bili još zaređeni Marinko Prstec iz Varaždinski Toplica i Mario Križanac iz Vinice. Bio je to još jedan događaj koji je duhovno obogatio našu župnu zajednicu! 
       Time je ova kronika župe završena. Htio sam kao prvi samostalni župnik kroz ovih nekoliko stranica podsjetiti sve one koji će ovo čitati na najvažnije događaje i okolnosti u kojima je nastajala naša Crkva a s njom je i rasla naša župna zajednica! Još jednom hvala svim mojim suradnicima i svima onima koji su na bilo koji način dali svoj doprinos u izgradnji crkve i životu župne zajednice.
O svim ostalim događajima nakon ovoga moći ćete pročitati pod naslovom „Aktualnosti u župi“.
       Hvala i svima onima koji posjećuju ovu našu web stranicu!